Login
Početna
Integrityobservers.eu
Integrity observers

Ova web stranica izrađena je uz potporu
Europske unije i Veleposlanstva Švicarske Konfederacije u RH. Više...

Javna nabava - baza

Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Šesti dio - Desničarski državni udar!?

Autor: Fairpress

Nakon 20 godina aktivizma i pokušaja uspostave vladavine, čini se da je borba protiv korupcije izgubljena. U posljednjem naporu da se osvijesti zarobljenost društva u različite privatne i političke interese i promijeni tijek procesa, aktivist Munir Podumljak odlučio se na svjedočanstvo o ključnim detaljima koji su doveli do ovakvog stanja. U najavljenoj seriji video uradaka, iznijet će se svejdočanstva, dokumenti i dokazi o isprepletenim privatnim, političkim, financijskim i kriminalnim interesima koji su onemogućili da Hrvatska, Balkan i Europa naprave iskorak iz stanja apatije i davanja zelenog svjetla kriminalnim interesima da osvoje društveni prostor. Zbog čega beskompromisna borba protiv korupcije vodi ubojstvu ili samoubojstvu zaključite sami iz svjedočanstva, svake predstavljene priče, i vašim ukupnim sudom nakon što su sve priče i dokumenti objavljeni. Zbog šire važnosti ove teme i slučajeva koji pokrivaju ne samo Hrvatsku i Zapadni Balkan, već i skoro cijelu Europu i Sjedinjene Američke Države, video svjedočanstvo je na engleskom jeziku. Tekstualni prijevod i praćenje svjedočanstva osigurati će portal Fairpress.eu. Sudjelujte, komentirajte i pratite svaki dan. Ukoliko smatrate da neovisna borba protiv korupcije treba živjeti, pretplatite se na YouTube kanal PSD-a (PSDPartnerstvo), pratite i dijelite priče, ili donirajte. Sve po volji i vašoj savjesti.

(Tekstualno praćenje video svjedočanstva rađeno je na sirovom materijalu koji zbog duljine nije mogao kompletan biti predstavljen u video uradcima, stoga je hrvatski prijevod za nijansu opširniji od video svjedočanstva).

Desničarski državni udar!?

Dok je lijevo orijentirano civilno društvo bilo fokusirano na monetizaciju „zasluga“ u smjeni vlasti 3. siječnja, a kriminalizirani elementi države i dalje su užurbano radili na pokopavanju dokaza njihove umiješanosti u razlitiče kriminalne poduhvate, desničarska civilna scena pregrupirala se i fokusirala na destabilizaciju nove vlasti. Nemoć nove vlasti da krivce za pljačku 90-ih privede pravdi stvorio je idealan prostor za desno orjentiranu civilnu scenu, predvođenu političkim patronima iz HDZ-a, da politiziraju bilo kakav pokušaj suočavanja sa sveprisutnim kriminalom 90-ih.

Već u rujnu 2000. godine dvanaest generala Hrvatske vojske potpisalo je javno pismo novoj vlasti, upozoravajući državne institucije, predstavnike civilnog društva i medije da se „odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja, jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to smo duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.“
Iako je ovo pismo stilski odgovoralo diplomatskoj noti suzdržavajući se od žestokog žargona, poruka pisma poslana između redaka, predstavljala je jasnu prijetnju svima onima koji su u tom trenutku bili aktivni u pokušaju suočavanja s istinom 90-ih. Upućena prijetnja imala je dodatnu težinu obzirom da je pristigla niti mjesec dana po brutalnom ubojstvu Milana Levara ispred njegove obiteljske kuće.

No, možda i neočekivano u to vrijeme neodlučnosti koalicijske vlasti, Predsjednik Mesić umirovio je generale koji su potpisali pismo, a niz časnika za koje se smatralo da su sudjelovali u ovoj operaciji vojne prijetnje civilnoj vlasti bio je sankcioniran, preraspoređen, ili jednostavno otpušten. Gubljenje uporišta HDZ-a u izvršnim strukturama nove vlasti (poput vojske) dovelo je do niza „spontanih“ prosvjeda 2001. godine diljem Hrvatske koje su organizirale uglavnom braniteljske udruge, bilo izravno bilo posredno povezane s vrhom HDZ-a. Unutar tih prosvjeda, Ivo Sanader, tadašnji predsjednik HDZ-a, bio je lider koji se polako uzdizao porukom „ne damo naše generale“.

Političke i društvene tenzije i podjele kulminirale su 2002. godine kada su u javni prostor ušli „skupljači kestenja“, koji su postali slavni ili zloglasni ovisno o točki gledišta, zbog svoje kontinuirane šetnje oko kuće generala Janka Bobetka, za kojeg je pristigao nalog za uhićenje iz Haga. Skupljači kestenja, koji su se uglavnom sastojali od ratnih veterana i bivših obavještajnih operativaca, prijetili su otvorenim oružanim sukobom protiv države u slučaju pokušaja uhićenja generala Janka Bobetka. Dok je general Bobetko, teško bolestan ležao u svom domu, skupljači kestenja šetali su oko kuće danonoćno, u smjenama, odgovarajući na pitanja zainteresirane javnosti unisonim odgovorom, da „skupljaju kestene“, a oko kuće generala Bobetka bilo je jako puno stabala. Nastao je status quo u kojem niti jedna strana (nova vlast ili oporbeni aktivisti) nije povlačila daljnje poteze plašeći se otvorene eskalacije sukoba.
Preliminarne istrage koje su vođene oko nastalih okolnosti, upućivale su na zastrašujuće namjere dijela prosvjednika. Planiranje i organizacija atentata na tadašnjeg predsjednika Mesića bila je u tijeku, a niti ključne figure u Račanovoj vladi nisu bile izuzete od planova za odstrijel. Iako se slika tog doba uporno pokušavala pojednostaviti s obje strane politiočkog spektra, pitanja vezana uz suradnju s Haškim tribunalom ni u kojem slučaju nisu bila jednoznačna.

Razlozi zbog kojih su se visokopozicionirani časnici i političari opirali suradnji s ICTY-jem nije bila samo zaštita države ili nacionalnog interesa, već i individualni interes, odnosno zabrinutost dijela političkih elita te uniformiranog dijela države da će istrage o zločinima počinjenim tijekom Domovinskog rata nužno ukazati na određene nelogičnosti, odnosno otvoriti pitanje stjecanja imovine i bogatstva pojedinih visokopozicioniranih dužnosnika ili njihovih najbližih suradnika u vremenu dok se vodio rat i branila država. Međusobno isprepletene veze između politike, vojske, organiziranog kriminala, krijumčarenja i različitih financijskih i gospodarskih interesa, učinile su neke aktere Domovinskog rata iznimno bogatima, a uvidi u pojedine operacije i djelovanja mogli su otkriti i privatnu korist koja je proizilazila iz pojedinih operacija tog doba. Den Haag, odnosno procesi koji su se vodili pred međunarodnim sudom, u stvari su pružili idealnu pozornicu za opstrukciju pravde i istine pod sloganom zaštite nacionalnog interesa, jer su proces vodili stranci, a „protiv Hrvatske i njezinih građana“. Haški tepih bio je debeo i velik, i omogućio je da se ogromna količina smeća pomete pod njeg.

S druge strane, za neovisne promatrače koji su se bili u stanju izmaknuti od lokalne napete svakodnevice, zastrašujuća koincidencija je bila da su se skoro u istom trenutku u Srbiji, Crnoj Gori, te Bosni i Hercegovini provodili potpuno isti scenariji. Ratni veterani, bivši i tadašnji časnici, te nacionalno obojeni tajkuni i političari, vodili su iste kampanje temeljene na „upozorenjima i prijetnjama vlasti, civilnom društvu i medijima“ da ne vode „neprijateljsku propagandu“ protiv vlastitih nacionalnih interesa. Dakle isti narativ je korišten, s istom porukom – suradnja s tribunalom u Hagu (koja je usput budi rečeno potpisana međunarodnim ugovorom od strane svih navedenih zemalja) mora biti suspendirana i prekinuta u svrhu zaštite nacionalnog interesa.

Suradnja (bila ona direktno koordinirana ili ne) između do jučer zaraćenih strana u općoj opstrukciji pravde bila je više nego očigledna, u stvari vrlo slična principima prelijevanja kampanje „Glas 99“ gdje su se „najbolje prakse“ viđene u jednoj od balkanskih zemalja, vrlo brzo kopirale u svim ostalim.
U takvoj atmosferi početka milenija, ja sam pokušavao napraviti prvo sveobuhvatno mapiranje korupcije, pokušavajući uspostaviti poveznice između uzroka i posljedica. Izgledi za uspjeh nisu obećavali.

Međutim, nakon što je više od 500 službenika u javnom sektoru, iz pet regija Hrvatske sudjelovalo u pružanju kvalitativnih opisa tada prevladavajućih modaliteta korupcije s kojima se svakodnevno suočavaju, slika strukturalnih slabosti koje su omogućavale pojavnost i širenje korupcije polako se poslagivala. Nakon konačne provjere rezultata istraživanja na građanskim forumima u pet gospodarskih regija Hrvatske zaključak je bio prilično decidan – Ključni elementi korupcije leže u slaboj odnosno nikakvoj odgovornosti političkih elita, sveprisutnom sukobu interesa, niskoj transparentnosti, pogodovanju u javnoj nabavi i podjeli javnih resursa, te, što je bilo svojevrsno iznenađenje, u zarobljenosti medija u privatne, političke i kriminalne interese.

I dok su volonteri vodili građanske forume o korupciji diljem Hrvatske, jedan događaj je odredio moju sudbinu. Naime, građanski konsenzus koji je proizilazio iz svih foruma bio je „da moramo prestati pričati o korupciji i početi konačno djelovati“. Ovaj građanski stav proizilazio je iz opetovanih razočarenja u politička obećanja da će se krađa i nepravda 90-ih ispraviti i da će odgovorni platiti za štetu. Za mene osobno, obzirom da je i tijekom evaluacije foruma, opće mišljenje bilo da smo na kraju krajeva i mi iz civilnog društva dio klike koja samo priča o korupciji a ne djeluje, ova građanska preporuka postala je moralni imperativ. Nešto se moralo poduzeti.
Krenuli smo odmah, okupili dio saborskih zastupnika i pripremili nove zakone o medijima, o spriječavanju sukoba interesa, o pravu na pristup informacijama…

I konačno, temeljem vrlo jasne preporuke uloge organizacija civilnog društva u odgovoru na korupciju, dizajnirali smo Projekt praćenja i dokumentiranja slučajeva korupcije, projekt, koji će ostati temeljem i razlogom svih kasnijih mojih aktivnosti. No ono što će uslijediti, nije se moglo predvijeti niti u snu.

Cijeli video pogledajte ovdje

Povezani članci: Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Prvi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Drugi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Teći dio – Quid pro QuoBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Četvrti dio – Propast klijentelističkih drugovanjaBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Peti dio – Brisanje svjedoka i memorije
Ova web stranica izrađena je uz potporu Europske unije i
Veleposlanstva Švicarske Konfederacije u RH.


Sadržaj ove web stranice odgovornost je Partnerstva za društveni razvoj.